„Oženio sam se Hrvaticom, dakle imam pravo na hrvatsku putovnicu“ — to je jedna od najčešćih zabluda o hrvatskom državljanstvu. Brak s hrvatskim državljaninom ne donosi državljanstvo automatski, a ako živite u Srbiji, sam brak prema članku 10. nije dovoljna osnova za zahtjev. U ovom tekstu prolazimo kroz ono što doista piše u Zakonu o hrvatskom državljanstvu: dvije različite „bračne“ osnove (članak 10. i članak 11. stavak 2.), uvjete za svaku od njih i što možete učiniti ako se nijedna ne odnosi na vas.
Brak ne daje državljanstvo automatski
Zakon u članku 3. nabraja načine stjecanja hrvatskog državljanstva: podrijetlom, rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske, prirođenjem i po međunarodnim ugovorima. Sklapanje braka nije među njima. Bračni drug hrvatskog državljanina može državljanstvo steći samo prirođenjem, dakle tako da podnese zahtjev o kojem odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP).
I u članku 10. i u članku 11. zakon kaže da stranac „može“ steći državljanstvo — ne da ga stječe. Prema članku 26., MUP odbija zahtjev ako pretpostavke nisu ispunjene, a može ga odbiti i kada jesu ispunjene, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku. Državljanstvo se prirođenjem stječe tek danom uručenja rješenja o primitku (članak 24.a).
Članak 10.: brak s hrvatskim državljaninom i stalni boravak u Hrvatskoj
Članak 10. predviđa da stranac može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo ako su ispunjena tri uvjeta zajedno:
- da je u braku s hrvatskim državljaninom,
- da mu je odobren stalni boravak,
- da živi na području Republike Hrvatske.
Tko to ispunjava, ne mora udovoljiti pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1.–4.: navršenih 18 godina života, otpust iz stranog državljanstva, osam godina neprekidnog prijavljenog boravka u Hrvatskoj uz status stranca na stalnom boravku te poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja.
Ostaje pretpostavka iz točke 5.: da podnositelj poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja i da ne postoje sigurnosne zapreke za primitak u državljanstvo.
Kako se dolazi do stalnog boravka
Stalni boravak nije pitanje Zakona o hrvatskom državljanstvu, nego Zakona o strancima. Prema članku 156. tog zakona, stalni boravak može se odobriti članu obitelji hrvatskog državljanina koji neposredno prije podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom (ili autonomni boravak). Bračni drug ubraja se u članove uže obitelji (članak 64.), a privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom uređuje članak 63.
Isti članak kaže da se stalni boravak odobrava onome tko iz Hrvatske nije izbivao višekratno dulje od osam mjeseci ukupno niti jednokratno dulje od četiri mjeseca; za pojedine situacije zakon predviđa iznimke. Prema članku 157., traži se i valjana strana putna isprava te da osoba ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev se podnosi u policijskoj upravi ili policijskoj postaji prema mjestu boravišta, a o njemu odlučuje MUP.
Ako stalni boravak stječete kao bračni drug hrvatskog državljanina, redoslijed je dakle ovakav: privremeni boravak radi spajanja obitelji, zatim stalni boravak, pa tek onda zahtjev za državljanstvo. Zakon o strancima poznaje i druge osnove za stalni boravak, a članak 10. ne propisuje po kojoj je osnovi on odobren. Uvjete i dokumentaciju za boravak provjerite na stranicama MUP-a ili u policijskoj upravi.
Članak 11. stavak 2.: bračni drug iseljenika ili njegova potomka
Druga bračna osnova često se previdi. Članak 11. stavak 1. omogućuje iseljeniku i njegovim potomcima da steknu državljanstvo prirođenjem iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2.–4. Stavak 2. istu pogodnost daje strancu koji je u braku s takvom osobom.
Razlika u odnosu na članak 10. velika je:
- zakon ovdje ne traži stalni boravak ni život u Hrvatskoj,
- ne traži se otpust iz dosadašnjeg državljanstva,
- ne traži se provjera poznavanja jezika, kulture i društvenog uređenja,
- ali ostaju točka 1. (navršenih 18 godina) i točka 5. članka 8.
Presudno je, međutim, tko se smatra iseljenikom. Prema članku 11., to je osoba koja se prije 8. listopada 1991. iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da stalno živi u inozemstvu; iznimno, iseljenikom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora bivših država u čijem se sastavu, u vrijeme iseljenja, nalazilo i područje današnje Hrvatske. Zakon izričito kaže da se iseljenikom ne smatra osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu iste državne zajednice kao i Hrvatska (kao ni osoba koja se iselila na temelju međunarodnog ugovora, koja se odrekla hrvatskog državljanstva ili koja nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Hrvatske). Preseljenje iz Hrvatske u Srbiju u doba Jugoslavije, dakle, prema toj odredbi ne čini nekoga iseljenikom. O tome smo detaljno pisali u vodiču Hrvatsko državljanstvo preko bake i djeda.
Zakon u stavku 2. ne precizira mora li vaš bračni drug prethodno i sam steći hrvatsko državljanstvo po toj osnovi. Ako razmišljate o ovom putu, to pitanje postavite konzularnom uredu ili MUP-u prije predaje zahtjeva.
Morate li se odreći srpskog državljanstva
Hrvatski zakon to ne traži ni po jednoj od ovih dviju osnova. Uvjet otpusta iz stranog državljanstva nalazi se u članku 8. stavku 1. točki 2., a od te su točke izuzeti i podnositelji prema članku 10. i podnositelji prema članku 11. MUP to potvrđuje i na svojim stranicama: kod stjecanja državljanstva na temelju članka 10. (brak s hrvatskim državljaninom) i članka 11. (iseljenik, njegovi potomci i njihovi bračni drugovi) dopušteno je uz hrvatsko zadržati i strano državljanstvo.
Više o životu s dvama državljanstvima pročitajte na našoj stranici Dvojno državljanstvo.
Živite u Srbiji ili u Hrvatskoj: usporedni pregled
| Pitanje | Članak 10. | Članak 11. stavak 2. |
|---|---|---|
| S kim ste u braku | s hrvatskim državljaninom | s iseljenikom ili potomkom iseljenika |
| Stalni boravak i život u Hrvatskoj | obvezni | zakon ih ne traži |
| Otpust iz srpskog državljanstva | ne traži se | ne traži se |
| Provjera jezika i kulture | ne traži se | ne traži se |
| Navršenih 18 godina | ne traži se | traži se |
| Poštovanje pravnog poretka, podmirena javna davanja, bez sigurnosnih zapreka | traži se | traži se |
Ako živite u Srbiji, a vaš je bračni drug hrvatski državljanin koji nije iseljenik ni potomak iseljenika u smislu članka 11., zahtjev na temelju braka nema se na što osloniti: članak 10. traži odobren stalni boravak i život u Hrvatskoj. Ni članak 16. (pripadnici hrvatskog naroda) ne sadržava odredbu o bračnom drugu. Zakon poznaje još samo jednu bračnu osnovu, u članku 12. stavku 2. — bračni drug osobe primljene u državljanstvo zbog interesa Republike Hrvatske — ali i ona traži godinu dana života u Hrvatskoj s odobrenim boravkom.
Što se mjesta predaje tiče, MUP navodi da se zahtjev podnosi osobno u policijskoj upravi ili postaji prema mjestu odobrenog privremenog ili stalnog boravka, a tko nema odobren boravak u Hrvatskoj, zahtjev podnosi putem diplomatske misije ili konzularnog ureda. U Beogradu se termin dogovara na konzularnom portalu (konzularniportal.mvep.hr), a u Subotici, prema službenoj stranici Generalnog konzulata, telefonom +381 24 656 900, radnim danom od 12 do 13 sati; postupak smo opisali u vodiču za dogovaranje termina.
Dokumenti uz zahtjev na temelju braka
Osnovni popis koji MUP navodi za svaki zahtjev za prirođenje — životopis, izvadak iz matice rođenih, dokaz o državljanskom statusu, uvjerenje o nekažnjavanju ne starije od šest mjeseci i ovjerena preslika važeće isprave o identitetu — obradili smo na stranici Dokumenti. Za bračnu osnovu važno je još sljedeće:
- Izvadak iz matice vjenčanih — portal gov.hr navodi da ne smije biti stariji od šest mjeseci. MUP navodi da ga nije potrebno prilagati ako je brak sklopljen u Hrvatskoj ili ako je brak sklopljen u inozemstvu već upisan u hrvatsku maticu vjenčanih.
- Upis braka u hrvatsku maticu vjenčanih. Portal gov.hr navodi da, ako se zahtjev temelji na braku s hrvatskim državljaninom, činjenica sklopljenog braka treba biti upisana u maticu vjenčanih u Republici Hrvatskoj. Ako ste se vjenčali u Srbiji, o prijavi braka raspitajte se u konzularnom uredu.
- Legalizacija stranih isprava. Za strane javne isprave (rodni list, vjenčani list i slično) MUP traži prethodnu legalizaciju, osim ako međunarodnim ugovorima nije utvrđeno drukčije. Za javne isprave iz Srbije koje se koriste u Hrvatskoj apostille u pravilu nije potreban: legalizacija je ukinuta Ugovorom o pravnoj pomoći između Hrvatske i Srbije (NN-MU 6/98, čl. 19.), što navodi i MVEP. Prije nego što platite bilo kakvu ovjeru, potvrdite u konzularnom uredu da za vaš dokument ne traže ništa dodatno. Pojedinosti su u našem vodiču za apostille.
- Kod članka 11.: MUP za iseljenike traži ovjerenu presliku putne ili druge javne isprave na temelju koje se osoba iselila iz Hrvatske, a za potomke i dokaz rodbinske povezanosti s iseljenikom.
MUP izričito napominje da se za različite osnove prilažu i druge isprave, pa konačan popis za svoj slučaj potvrdite ondje gdje predajete zahtjev. Tko zahtjev predaje u Hrvatskoj, upravnu pristojbu od 139,36 EUR plaća pri preuzimanju rješenja o primitku; u inozemstvu se konzularna pristojba plaća pri podnošenju zahtjeva, a njezin iznos provjerite u konzularnom uredu u kojem predajete zahtjev. Pregled ostalih troškova imate na stranici Troškovi.
Ako bračna osnova ne vrijedi za vas
Prije nego što odustanete, provjerite imate li vlastitu osnovu, neovisnu o braku:
- Podrijetlo (članci 4. i 5.) — ako je vaš roditelj bio hrvatski državljanin u trenutku vašeg rođenja. Zakon za neke slučajeve propisuje rokove, pa ih provjerite prije predaje.
- Pripadnost hrvatskom narodu (članak 16.) — za pripadnika hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Hrvatskoj traži se samo pretpostavka iz članka 8. stavka 1. točke 5. Koji se dokazi prilažu, pročitajte u tekstu Kako dokazati hrvatsku narodnost.
- Iseljeništvo (članak 11. stavak 1.) — ako ste vi sami iseljenik ili potomak iseljenika.
Sve osnove usporedno imate u našoj usporednoj tablici.
Izvori
- Zakon o hrvatskom državljanstvu (zakon.hr) — članci 3., 4., 5., 8., 10., 11., 12., 16., 24., 24.a, 25. i 26.
- Zakon o strancima (zakon.hr) — članci 63., 64., 156. i 157.
- MUP RH — Upute o proceduri: stjecanje hrvatskog državljanstva
- MUP RH — Državljanstvo
- MUP RH — Može li se uz hrvatsko imati i neko drugo državljanstvo?
- MUP RH — Državljani trećih zemalja (boravak)
- gov.hr — Stjecanje hrvatskog državljanstva
- Narodne novine – Međunarodni ugovori 6/98 — Ugovor o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (članak 19.)
- MVEP RH — Legalizacija isprava (popis dvostranih ugovora kojima je ukinuta legalizacija)
- MVEP RH — Generalni konzulat u Subotici, kontakt i radno vrijeme
Napomena: ovaj je tekst informativan, stranica nije službena i tekst nije pravni savjet. Propisi i pristojbe se mijenjaju — prije predaje provjerite kod nadležnog tijela (MUP RH, odnosno konzularni ured u kojem predajete zahtjev).