Hrvatsko državljanstvo preko bake i deke — ko ima pravo i kako do njega

Zakon ne poznaje sticanje državljanstva „preko bake ili deke“ kao poseban osnov, ali njihovo poreklo može biti važno na tri načina: preko roditelja (poreklo i utvrđivanje), po članu 11 (iseljenici) i po članu 16. Šta tačno piše u zakonu.

Pitanje „Baka mi je bila Hrvatica — imam li pravo na hrvatski pasoš?“ nema jedan odgovor. Zakon o hrvatskom državljanstvu ne poznaje sticanje „preko bake ili deke“ kao poseban osnov. Poreklo bake ili deke može da bude važno na tri načina, a koji dolazi u obzir zavisi od toga kada ste i gde rođeni, čiji su državljani bili vaši roditelji i kuda su se preci iselili. U nastavku je ono što piše u zakonu i u uputstvima MUP-a RH.

Ključna razlika: ko je po zakonu „iseljenik“

Član 11 daje poseban osnov iseljeniku i njegovim potomcima. Iseljenik je, po stavu 3, osoba koja se pre 8. oktobra 1991. godine iselila sa područja Republike Hrvatske u nameri da u inostranstvu stalno živi. Stav 5 kaže i ko se iseljenikom ne smatra: između ostalog, osoba koja je promenila prebivalište „u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska“, osoba koja se iselila na osnovu međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva, kao i osoba koja nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.

To praktično znači:

  • Ako se baka iz Dalmacije preselila u Beograd u vreme Jugoslavije — po članu 11 ona nije iseljenik, pa ni vi niste „potomak iseljenika“. Ostaju druga dva puta.
  • Ako se deka pre 8. oktobra 1991. iselio iz Hrvatske u državu izvan tadašnje Jugoslavije, u nameri da tamo stalno živi — on jeste iseljenik u smislu člana 11.

Put 1: Poreklo i utvrđivanje — ako je roditelj hrvatski državljanin

Poreklom se državljanstvo stiče preko roditelja, ne preko bake ili deke. Zakon i MUP razlikuju nekoliko situacija:

  • Rođeni ste u inostranstvu i jedan roditelj je u trenutku vašeg rođenja bio hrvatski državljanin (član 5 stav 1): državljanstvo stičete ako do navršene 21. godine budete prijavljeni u konzularnom uredu RH ili u matičnom uredu u Hrvatskoj radi upisa u evidenciju.
  • Stariji ste od 21 godine: prelazna mogućnost iz člana 5 stav 2 je istekla — MUP navodi da su se takvi zahtevi mogli podnositi od 1.1.2020. do 1.1.2023. Prema MUP-u, osobe starije od 21 godine zahteve za upis „po odredbama članaka 4. i 5. stavka 3. Zakona“ podnose Ministarstvu unutarnjih poslova na obrascu upitnika za utvrđivanje, preko konzularnog ureda ako žive u inostranstvu (član 4 tačka 1: oba roditelja hrvatski državljani u trenutku rođenja; član 5 stav 3: osoba koja bi inače ostala bez državljanstva).
  • Rođeni ste pre 8. oktobra 1991: dolazi u obzir utvrđivanje hrvatskog državljanstva (član 30 stav 1). MUP piše da se uslovi utvrđuju „prema propisima koji su važili u trenutku rođenja podnositelja zahtjeva“ i upozorava: za državljane država nastalih od bivših republika SFRJ odlučujuće je da li su po propisima koji su važili do 8. oktobra 1991. stekli neko drugo republičko državljanstvo — „u tom slučaju ne udovoljavaju uvjetima“.

Zato to što je baka bila upisana u knjigu državljana samo po sebi ne znači da je i vaš roditelj hrvatski državljanin — to se proverava u matičnom uredu, odnosno u postupku utvrđivanja. Pravila za decu i mlađe od 21 godine objasnili smo u članku hrvatsko državljanstvo za decu.

Put 2: Iseljeništvo (član 11) — ako su se preci iselili u inostranstvo

Po članu 11 stav 1, iseljenik i njegovi potomci mogu steći državljanstvo prirođenjem iako ne ispunjavaju uslove iz člana 8 stav 1 tačke 2–4. To znači:

  • ne traži se otpust iz dosadašnjeg državljanstva (tačka 2) — o dvojnom državljanstvu više na stranici Dvojno državljanstvo;
  • ne traži se osam godina boravka u Hrvatskoj (tačka 3);
  • ne traži se poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja (tačka 4).

Ostaju uslovi iz tačke 1 (navršenih 18 godina) i tačke 5 (poštovanje pravnog poretka, izmirena javna davanja, bez bezbednosnih prepreka). Zakon govori o „potomcima“ i ne navodi stepen srodstva. Isti osnov, po stavu 2, može da koristi i stranac koji je u braku sa iseljenikom ili njegovim potomkom — vidite članak hrvatsko državljanstvo preko braka.

Šta se dokazuje, prema MUP-u:

  • iseljenje — „ovjerena preslika putne ili druge javne isprave temeljem koje je osoba iselila iz Republike Hrvatske u inozemstvo“;
  • srodstvo — potomci iseljenika treba da dokažu „rodbinsku povezanost sa iseljenom osobom“, što se u praksi čini izvodima iz matičnih knjiga (predak → roditelj → vi);
  • ako se predak iselio sa prostora bivših država u čijem se sastavu nalazilo područje današnje Hrvatske (član 11 stav 4), dokazuje se vreme iseljenja i pripadnost hrvatskom narodu.

Put 3: Pripadnost hrvatskom narodu (član 16)

Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Hrvatskoj može steći državljanstvo ako ispunjava uslov iz člana 8 stav 1 tačka 5. Ostali uslovi iz člana 8 (otpust, boravak, poznavanje jezika) za ovaj osnov se ne traže. Pripadnost se, po stavu 2, utvrđuje ranijim deklarisanjem u pravnom prometu, navođenjem pripadnosti u javnim ispravama, zaštitom prava i promovisanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim učestvovanjem u hrvatskim udruženjima u inostranstvu.

Važno za pitanje „preko bake“: član 16 i MUP govore o vašem izjašnjavanju i izjašnjavanju vaših roditelja. Babu i dedu ne pominju, pa se ne može pouzdano reći kako se cene isprave daljih predaka — pitajte konzularni ured.

Dokazi koje navode zakon i MUP, i dopunski dokumenti

  • original ili overena kopija radne knjižice, vojne knjižice, svedočanstva, indeksa, izvoda iz matične knjige rođenih ili venčanih — isprave u kojima je upisana narodnost (primeri koje navodi MUP);
  • dokazi o zaštiti prava i promovisanju interesa hrvatskog naroda i o aktivnom učestvovanju u hrvatskim kulturnim, naučnim i sportskim udruženjima u inostranstvu;
  • krštenice i druge crkvene knjige — beleže veroispovest, a ne narodnost, i MUP ih ne navodi među primerima dokaza; korisne su za dokazivanje srodstva.

Detaljnije u člancima kako dokazati hrvatsku narodnost i krštenica i crkvene knjige. Po članu 26 MUP može da odbije zahtev i kada su uslovi ispunjeni, ako oceni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku.

Koja se dokumenta prilažu uz zahtev za prirođenje (putevi 2 i 3)

Prema uputstvu MUP-a, uz propisani obrazac zahteva prilažu se:

  • životopis, u kome se ukratko navode i razlozi podnošenja zahteva — vidite kako se piše životopis;
  • izvod iz matične knjige rođenih „izdan na propisanom obrascu sukladno međunarodnim ugovorima i konvencijama“, a za osobe u braku i izvod iz matične knjige venčanih;
  • dokaz o državljanskom statusu (uverenje o državljanstvu, overena kopija važeće putne isprave, odnosno lične karte);
  • uverenje o nekažnjavanju, u originalu ili overenoj kopiji, sa prevodom na hrvatski jezik, ne starije od 6 meseci;
  • važeća isprava o identitetu u overenoj kopiji, sa jasno vidljivom fotografijom;
  • isprave specifične za osnov (opisane gore).

Za utvrđivanje državljanstva (put 1) spisak je drugačiji — između ostalog domovnice ili potvrde o upisu roditelja u knjigu državljana i potvrda matičnog ureda da vi niste upisani. Za javne isprave iz Srbije koje se koriste u Hrvatskoj apostille po pravilu nije potreban: legalizacija je ukinuta Ugovorom o pravnoj pomoći između Hrvatske i Srbije (NN-MU 6/98, čl. 19), što navodi i MVEP. Pre nego što platite bilo kakvu overu, potvrdite u konzularnom uredu da za vaš dokument ne traže ništa dodatno. Više o overi i prevodu pišemo u člancima o apostille pečatu i sudskom tumaču. Pregled je i na stranicama Dokumenta i Proces.

Gde se predaje, koliko košta i koliko traje

Ako nemate odobren boravak u Hrvatskoj, zahtev se predaje preko konzularnog ureda RH: u Srbiji su to Konzularni odjel Veleposlanstva RH u Beogradu (Kneza Miloša 82/I sprat) i Generalni konzulat RH u Subotici (Maksima Gorkog 6). U Beogradu se termin zakazuje na konzularnom portalu (konzularniportal.mvep.hr), a u Subotici, prema zvaničnoj stranici Generalnog konzulata, telefonom +381 24 656 900, radnim danom od 12 do 13 časova. Postupak prirođenja vodi MUP RH u sedištu.

Taksa: MUP navodi da se kod zahteva podnetog u inostranstvu konzularna pristojba plaća pri podnošenju, ali iznos ne objavljuje; 139,36 EUR koje MUP pominje je upravna pristojba za rešenje kada je zahtev podnet u Hrvatskoj. Iznos potvrdite u konzularnom uredu. Ostali troškovi su na stranici Troškovi.

Trajanje: Zakon o hrvatskom državljanstvu ne propisuje poseban rok za odlučivanje, a zvanične podatke o prosečnom čekanju nismo našli — vidite članak koliko se čeka rešenje MUP-a.

Kako da znate koji je vaš put

Postavite sebi tri pitanja. Da li je moj roditelj bio hrvatski državljanin kada sam rođen/a? Ako jeste — proverite put 1 (upis, odnosno utvrđivanje). Da li se predak pre 8. oktobra 1991. iselio iz Hrvatske izvan tadašnje Jugoslavije? Ako jeste — član 11. Postoje li isprave u kojima ste vi ili vaši roditelji upisani kao Hrvati? Ako postoje — član 16. Uporedni pregled osnova je u uporednoj tabeli.

Izvori

Napomena: ovaj sajt je nezvaničan informativni vodič i tekst ne predstavlja pravni savet. Propisi i takse se menjaju — za konkretan slučaj proverite uputstva MUP-a RH i pitajte konzularni ured RH pre predaje.

Podeli ovaj članak:
Spreman/na da počneš?

Koristi naš kalkulator eligibilnosti da saznaš koji osnov ti odgovara.

🧮 Provjeri svoje pravo →

Slični članci